OSNOVE STRATEGIJE ZA SMANJENJE NRW U VODOVODNOM SISTEMU SARAJEVO – OD ILUZIJA DO SUROVE REALNOSTI – (4. Kongres o Vodama, Sarajevo 19. i 20. Novembar 2024)

No comments

 U Sarajevu je 19. i 20. Novembra održan 4. Kongres o vodama u organizaciju Udruženja Konsultanata BiH (UKI).

Na kongresu  g. Đevad Koldžo, je predstavio rad “Osnove strategije za smanjenje NRW u vodovodnom sistemu Sarajevo – od iluzija do surove realnosti-

U nastavku možete pročitati kompletan rad:

OSNOVE STRATEGIJE ZA SMANJENJE NRW U VODOVODNOM SISTEMU SARAJEVO – OD ILUZIJA DO SUROVE REALNOSTI –

(FOUNDATIONS OF THE STRATEGY FOR REDUCING NRW IN THE SARAJEVO WATER SUPPLY SYSTEM – MOVING FROM ILLUSIONS TO HARSH REALITY-)

 Đevad Koldžo, Senior International NRW Consultant

Water Loss d.o.o., Bulevar Ivice Osima 29 Sarajevo,

e-mail: dzevad.koldzo@waterloss.com.ba

 

Sažetak: Rad prikazuje mjere koje je neophodno poduzeti u vodovodnom sistemu u Sarajevu, kako bi se nivo neoprihodovane vode sveo na ekonomski nivo. Rad se bazira na strategijama koje je autor ovog rada uradio za metropole kao što su Dušanbe (Tadžikistan), Baku (Azerbajdžan), Nakuru (Kenija) i Mafraq (Jordan). Posebna pažnja je posvećena uslovima koje je potrebno ispuniti da bi Sarajevo jednoga dana moglo aplicirati za „Projekat smanjena gubitaka na bazi performansi“ (PBC) a koji su u posljednjih 10 godina nezamjenjivi jer su do 70% efikasniji od klasičnih projekata za smanjenje gubitaka. Strategija je razvijena korak po korak kroz poglavlja: definiranje cilja, tarifni sistem, ekonomska cijena vode, izmjena zakonske regulative, odabir adekvatnog programa za smanjenje neoprihodovane vode, odabir metoda za optimizaciju sistema i prioritizaciju cjevovoda za zamjenu. Umjesto zaključaka rad sadrži odgovore na najvažnija pitanja kada je u pitanju implementacija strategije,  kao i osvrte na aktualnu politiku koja često dovodi do pogoršanja ionako loše situacije.

Ključne riječi: Neoprihodovana voda, Sarajevo, Gubici vode

 

Abstract: This paper outlines the strategies needed to reduce non-revenue water (NRW) in the Sarajevo water supply system to an economically sustainable level. The proposed measures are informed by successful models previously developed by the author for cities such as Dushanbe (Tajikistan), Baku (Azerbaijan), Nakuru (Kenya), and Mafraq (Jordan). It highlights the conditions necessary for Sarajevo to qualify for the “NRW Performance-Based Contract” (PBC), a method that has proven up to 70% more effective than traditional loss reduction techniques over the past decade. The paper presents the strategy in a structured format, addressing key areas including goal definition, tariff system adjustments, economic water pricing, legislative changes, selection of an appropriate NRW reduction program, system optimization methods, and prioritization of pipeline replacements. Rather than traditional conclusions, the paper focuses on critical questions related to strategy implementation and reviews current policies that may exacerbate existing problems.

 Key words: Non-Revenue Water, Sarajevo, Water loss

  1. UVOD

 Vodovodni sistem u Sarajevu već duže vrijeme se suočava s nekoliko ozbiljnih problema od kojih su najteži:

  • Neoprihodovana voda (NRW): Veliki dio proizvedene vode se ne naplaćuje zbog curenja, nelegalnih priključaka ili grešaka u mjerenju.
  • Stara infrastruktura: Mnoge cijevi su zastarjele i sklone curenju, što povećava gubitke vode i troškove održavanja.
  • Menadžment i administracija: Nedovoljna efikasnost u upravljanju i nedostatak modernih tehnologija za praćenje i analizu podataka dodatno otežavaju rješavanje problema.
  • Javna svijest: Nedostatak svijesti građana o očuvanju vode i pravilnom korištenju resursa, također doprinosi problemima u vodovodnom sistemu.

Po definiciji NRW je  voda koja se isporučuje u sistem, ali ne donosi prihod vodovodnom preduzeću i obuhvata slijedeće elemente:

  • Fizičke gubitke: Voda koja se gubi zbog curenja, ili drugih fizičkih problema u vodovodnoj mreži.
  • Komercijalne gubitke: Voda koja se isporučuje, ali se ne naplaćuje zbog nedostatka mjernih uređaja, grešaka u mjerenju ili nelegalne potrošnje.
  • Legalna neobračunata potrošnja: Situacije kada se voda isporučuje, ali se ta potrošnja ne fakturiše i trebala bi da predstavlja količinu vode koja se troši za održavanje sistema (ispiranje mreže, filtera i sl.), ali vrlo često se u ovoj kategoriji nađu i potrošači kojima tu nije mjesto, obično sakralni i sportski objekti, voda koja se koristi za zalijevanje javnih površina i sl.

Kao i u mnogim drugim vodovodima širom svijeta neoprihodovana voda (NRW) u vodovodnom sistemu u Sarajevu predstavlja veliki problem zbog slijedećeg:

  • VIK gubi značajne prihode zbog vode koja se ne naplaćuje, što može uticati na njegovu financijsku održivost.
  • Gubitak vode znači i gubitak resursa potrebnih za njenu proizvodnju i distribuciju, uključujući energiju i hemikalije za tretman vode.
  • Smanjenje NRW je ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja.
  • Visoki nivoi NRW često ukazuju na loše upravljanje vodovodnim sistemom, što može negativno uticati na kvalitet usluge koju korisnici dobijaju.

Da bi se suočio, umanjio ili eliminisao NRW, vodovodno preduzeće Sarajevo  skupa sa lokalnim zajednicama mora razviti adekvatnu strategiju smanjenja NRW za svoj vodovodni sistem. Strategija mora definisati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve i mjere neophodne za dostizanje planiranih ciljeva.

Ciljeve strategije mogu dostići samo jaka, dobro organizovana vodovodna preduzeća i zbog toga, konkretno u slučaju vodovoda u Sarajevu, strategija mora definisati i jačanje samog VIK-a, kako bi bilo spremno odgovoriti izazovima za dostizanje ciljeva.

 2. ELEMENTI STRATEGIJE

 2.1. Ciljevi strategije

Svaka strategija najprije definiše ciljeve, i obično već tu dolazi do pogreške. Ne samo zbog toga što su ciljevi nerealni nego zbog toga što se najčešće izražavaju u procentima. Cilj se ne može i ne smije izražavati u procentima zbog varijabilnosti sistema pri čemu procenat gubitaka može varirati u zavisnosti od ukupnog obima isporučene vode, što može dovesti do pogrešne interpretacije stvarne situacije u sistemu.

Ukratko, ako građani Sarajeva potroše u jednom periodu više vode nego u prethodnom NRW izražen u procentima će se smanjiti, mada će u volumenu (m3) biti i dalje isti pa čak i veći, i obratno.

Strateški ciljevi se moraju definisati kroz kratkoročni, srednjoročni i dugoročni (finalni) cilj.

Kratkoročni cilj, obezbjeđenje kontinuiranog vodosnabdijevanja 24/7, kada je u pitanju vodovodni sistem u Sarajevu je definisan još 2017. godine i činilo se da je on ispunjen, tim više što se od tada gotovo kontinuirano radilo na smanjenju NRW sredstvima obezbjeđenim putem  EBRD kredita. Ipak događaji ovog ljeta su pokazali da je sistem itekako ranjiv u sušnim periodima kakvo je bilo ovo ljeto. Bez obzira na sušu, opravdanje za neispunjenje ovog cilja se ne može pronaći sve dok se sa izvorišta povlači i do 3 puta više vode od stvarnih potreba za snabdijevanje svih korisnika u mreži.

Srednjoročni cilj, je cilj koji se postavlja za period, obično od 3 do 5 godina. U strategiji, srednjoročni cilj predstavlja korak koji vodi ka ostvarivanju dugoročnog cilja, ali je bliži vremenski i lako mjerljiv pa bi se trebao definisati kroz vrijednost Infrastrukturnog indeksa curenja (Infrastructure Leakage Index – ILI).

Infrastrukturni indeks curenja je indikator koji se koristi u upravljanju gubicima vode u vodovodnim sistemima, i on određuje efikasnost infrastrukture u smislu kontrole curenja i gubitaka vode i upoređuje stvarne gubitke vode s minimalnim tehničkim gubicima koji se mogu postići u idealnim uslovima.

U konkretnom slučaju, ako ILI u Sarajevu prema podacima dostupnim autoru iznosi 28  cilj bi trebao biti da se ILI smanji na nivo koji pada u dijapazon kategorije C prema skali Svjetske Banke za zemlje u razvoju (ILI između 8 i 16).

Istovremeno bi se postavio cilj za smanjenje komercijalnih gubitaka kroz vrijednost Indeksa komercijalnih gubitaka (Apparent Loss Index – ALI). Slično kao i ILI za stvarne gubitke ALI je bezdimenzionalni indikator i kao takav idealan za benchmarking i predstavlja odnos prividnih gubitaka (u kubnim metrima ili drugim jedinicama) i 5% zapremine fakturisane potrošnje vode.

Ovaj cilj bi na kraju ovog perioda trebao iznositi ALI=1 , odnosno da iznos komercijalnih gubitaka ne prelazi iznos od 5% fakturisane potrošnje.

Važno je imati na umu da u sistemu veličine kao što je sistem u Sarajevu, i sa tako visokom razinom NRW, fizički gubici moraju biti dominantni u odnosu na komercijalne, obzirom da bi u tom slučaju komercijalni gubici morali biti skoro dva puta veći od trenutne obračunate (korisne) potrošnje vode, što je teško prihvatljivo čak i u domenu teorije.

Dugoročni (finalni) cilj za smanjenje NRW uvijek mora biti dostizanje Ekonomskog nivoa curenja (eng. Economic Level of Leakage – ELL) koji se odnosi na optimalan nivo curenja u vodovodnom sistemu koji se može postići tako da su troškovi smanjenja curenja vode u ravnoteži s uštedama koje se dobijaju smanjenjem tih gubitaka. Drugim riječima, ekonomski nivo curenja je tačka u kojoj su dalje intervencije za smanjenje curenja vode neisplative, jer bi troškovi za te intervencije premašili finansijske koristi uštede vode.

Grafikon (slika 1) ispod pokazuje metodologiju proračuna ELL:

Slika 1: Proračun Ekonomskog nivoa curenja

  • Osa Y: Predstavlja cijenu isporučene vode, uključujući i gubitke zbog curenja.
  • Osa X: Predstavlja prosječne stvarne gubitke vode na godišnjem nivou.

Krive:

  • Crvena linija: Predstavlja trošak izgubljene vode. Kako se prosječni stvarni gubici povećavaju, ovaj trošak raste jer veće količine vode nestaju iz sistema.
  • Zelena kriva: Predstavlja trošak aktivne kontrole curenja (ALC). Ovaj trošak je na početku najveći i vremenom se smanjuje.
  • Ukupni troškovi (crna kriva): Kombinacija troškova curenja i troškova popravki. Ova kriva pada do tačke ELL, nakon čega opet počinje rasti, što znači da bi dodatne intervencije za smanjenje curenja nakon ove tačke bile neisplative.

Ključne tačke:

  • Tačka A: Predstavlja situaciju gdje su gubici vode niski, ali su troškovi kontrole curenja visoki.
  • Tačka B (ELL): Ova tačka označava ekonomski nivo curenja. To je tačka gdje su ukupni troškovi (kombinacija troškova izgubljene vode i troškova ALC) najniži.
  • Tačka C: Ako se curenje smanji ispod ove tačke, troškovi popravki (ALC) postaju veći od koristi smanjenog curenja.

Ukratko, dijagram ilustruje da postoji ravnoteža između troškova smanjenja curenja i troškova izgubljene vode. ELL označava optimalni nivo curenja, gdje su ukupni troškovi najniži.

Postizanje dugoročnog cilja zahtjeva precizno planiranje i postavljanje kratkoročnog i srednjoročnog cilja koji će pomoći u njegovom ostvarivanju. Dugoročni cilj je krajnji rezultat kojem prethode brojne faze i aktivnosti.

ELL se mora računati svake godine, pa su samim tim moguće i korekcije finalnog cilja.

Kada je u pitanju dugoročni cilj potrebno je definisati i njegovu socijalnu i ekološku održivost.

 2.2. Promjena tarifnog sistema

Promjena tarifnog sistema je specifikum Strategije za Sarajevo, obzirom da se radi o jednom od najgorih, najdestruktivnijih, najnemoralnijih tarifnih sistema koji se trenutno primjenjuju u svijetu, Uz sve navedeno, ovaj tarifni sistem je diskriminatorski orijentisan prema potrošačima, domaćinstvima sa većim brojem članova domaćinstva.

Trenutne cijene vode sa odvodnjom otpadnih voda su prikazane u tabeli 1 ispod i kreću se od 1.17 KM/m3 (za potrošnju ispod 5m3/mjesec), do 1.95 KM/m3 (za potrošnju preko 30 m3/mjesec) sa uračunatim PDV.

Tablica 1: Cjenovnik usluge vodosnabdijevanja u VIK Sarajevo

USLUGA <5m3 >5m3≤30m3 >30m3
Snabdijevanje pitkom vodom 0,70KM 0,84KM 1,17KM
Odvodnja otpadnih voda 0,30KM 0,36KM 0,50KM
Ukupno 1,0KM 1,2KM 1,67KM
Ukupno Sa PDV 1,17KM 1,4KM 1,95KM

Ako se zna da je 5m3 ekvivalent potrošnji vode jedne osobe za mjesec dana, jasno je da najjeftiniju vodu plaćaju upravo oni koji žive sami. Povećanjem broja članova domaćinstva raste i cijena m3 vode, pa porodica sa 4 člana domaćinstva plaća kubik vode 1.35KM a sa daljim povećanjem broja članova domaćinstva cijena m3 vode i dalje raste (dijagram ispod), što je apsolutno neprihvatljivo u jednom uređenom civiliziranom društvu, tako da domaćinstvo sa 10 članova obitelji m3 vode u Sarajevu plaća čak 1.60KM. Cilj ovog tarifnog sistema je bio, onog momenta kada je usvojen, da prikaže kako voda „nije poskupila“ a suštinski gledano u cjelini jeste. I to je ništa drugo nego populizam ili prevara potrošača od strane „donosioca odluka“, koja se održala do današnjih dana i za koju niti jedna vlada u posljednjih 12 godina nije imala hrabrosti ni volje da je promjeni. Kako god promjena ovog tarifnog sistema je neophodna kako bi se mogle provesti dalje aktivnosti. Tarifni sistem mora biti izražen u jedinici zapremine (m3) i mora imati isti iznos za svakoga, uključujući i pravna lica. Nema nikakve opravdanosti da je voda za nekog malog privrednika, koji možda jedva sastavlja kraj sa krajem, dva i po puta skuplja nego za fizička lica. To je naslijeđe dogovorne ekonomije iz prethodnog sistema i krajnje je vrijeme da se promjeni, Zbog svega navedenog ali i zbog toga što je apsolutno nejasno kako sa ovakvim tarifnim sistemom VIK Sarajevo može izraditi poslovne planove ili vršiti bilo kake analize, kada ni jedan potrošač nije u stanju da odredi koliko je tačno iznosila tarifa po kojoj je platio uslugu vodosnabdijevanja u posljednjih godinu dana. Uz sve to sa ovakvim tarifnim sistemom nije ili gotovo da nije moguće aplicirati za Projekat smanjenja NRW na bazi učinka (Performance Based Contract – PBC), najefikasniji program smanjenja NRW, a koji je opisan u slijedećim poglavljima.

Slika 2: Cijena usluge vodosnabdijevanja po m3 – ovisnost o broju članova domaćinstva

2.3. Ekonomska cijena vode

Sasvim je sigurno da će uvođenje ekonomske cijene vode biti najbolnija tačka ove strategije.  Jednostavno populizam koji vlada na političkoj sceni Bosne i Hercegovine je do te mjere usmjeren na „kupovinu socijalnog mira“ kroz vodosnabdijevanje da je čak i bivši resorni ministar u vladi KS  u februaru 2023 izgovorio slijedeću rečenicu:

„Prema prijedlogu neovisnog tijela, Vodovod i kanalizacija sada traži povećanje cijene vode od 54%. Ja ne mislim popustiti. Prijedlog sam vidio i odmah ga vratio”

(Dnevni list Oslobođenje, 02/06/2023)

Na stranu što sam ministar kaže da je navedenu kalkulaciju napravilo nezavisno tijelo, ali bi bivši ministar barem trebao da zna da se bilo kakva kalkulacija može „oboriti“ isključivo drugom kalkulacijom a ne praznim frazama pokrivenim diskretnim smradom populizma kako bi bile ugodne ljudskome uhu.

Da bi neko vodovodno preduzeće egzistiralo i efikasno upravljalo sistemom mora imati sredstva, a ta sredstva se mogu prikupiti samo kroz naplatu usluga vodosnabdijevanja. Ne tvrdim da će cijena biti viša, ali gotovo sigurno hoće obzirom da sistem ima 7 nivoa prepumpavanja, tako da struja ima ogroman udio u cijeni vodosnabdijevanja, a ta struja je u posljednjih 12 godina, od kada je na snazi ova tarifa za vodosnabdijevanje, poskupila nekoliko puta i to u značajnim iznosima. Kalkulacija ekonomske cijene vodosnabdijevanja se mora raditi svake godine, i sukladno rezultatu kalkulacije tarifa se mora prilagoditi Vjerovatno će se narednih godina kada se smanji dio gubitaka stvoriti uslovi da se ona smanji, naravno ako ne bude inflacije ili nekih poremećaja na tržištima.  Sada u ovoj situaciji, naravno da će i gubici biti pokriveni tarifom. Mada to izgleda i jeste nepošteno, ali tako će morati biti ako ne želimo da ostanemo bez vode. Ne postoji dobar sistem kojim upravlja loše vodovodno preduzeće i zato se mora puno raditi na održivosti i razvoju VIK Sarajevo.

Za gubitke (uglavnom) nisu krivi ljudi koji sada rade u VIK-u nego neki drugi, koji su za ovakvu situaciju možda trebali biti procesuirani ali…

Ekonomska cijena vode se određuje kao procijenjena vrijednost vode koja uzima u obzir sve relevantne troškove povezane sa njenom proizvodnjom, distribucijom i održavanjem, kao i ekološke i društvene aspekte korištenja vode. Ova cijena igra ključnu ulogu u upravljanju vodnim resursima, postavljanju tarifnih politika i osiguranju održivog korištenja vode.

Ekonomska cijena vode se izračunava kroz Kapitalne (CAPEX) i operativne (OPEX) kako slijedi:

Troškovi snabdijevanja vodom:

  • Troškovi proizvodnje: Ovo uključuje troškove ekstrakcije (npr. iz bunara, rezervoara ili površinskih izvora), obrade, skladištenja i distribucije vode.
  • Troškovi infrastrukture: Troškovi održavanja i obnove vodovodne mreže, pumpi, rezervoara i tretmanskih postrojenja.

Administrativni troškovi:

  • Troškovi rada i administracije, uključujući plate zaposlenih, troškove energije i druge redovne troškove koji nastaju u procesu snabdjevanija vodom.

Ekološki troškovi:

  • Troškovi povezani s uticajem korištenja vode na životnu sredinu, kao što su troškovi za zaštitu vodenih ekosistema, troškovi očuvanja i upravljanja vodnim resursima, kao i troškovi za obnavljanje ekosistema oštećenih vodnim aktivnostima.

Društveni troškovi:

  • Troškovi koje snosi društvo, uključujući negativne posljedice neodrživog korištenja vode (npr. suše, zagađenja, gubitak bio raznolikosti) i pozitivne aspekte (npr. poboljšanje zdravlja i životnog standarda).

Ako politika već ima poštene namjere i želi da zaštiti one najugroženije kategorije stanovništva, onda umjesto populizma kojim neposredno ugrožavaju funkcionalnost VIK-a a posredno naš vodovodni sistem i uredno vodosnabdijevanje, treba da rade na onome što je moguće i kako je to urađeno i uređeno u većini zemalja, a to je slijedeće:

  • Subvencioniranje ugroženih kategorija koje nisu u stanju da plaćaju vodu (zar KS to već nije radio sa plinom i to za sve stanovnike Sarajeva),
  • Obezbjeđivanje beneficirane cijene električne energije za vodovodna preduzeća čime bi se direktno uticalo na smanjenje cijene vode. (ako je jedan aluminijumski kombinat imao povlaštenu cijenu struje, zašto se isto ne može primijeniti i za vodovode.)
  • Ukinuti ili smanjiti stopu PDV na vodu i odvodnju otpadnih voda.

Navedene mjere za subvencioniranje nisu i ne mogu biti dio strategije. Ipak, realno svaka priča o cijeni vodosnabdijevanja postaje gotova pa stupidna onog momenta kada se zna da je cijena 1m3 (1000 litara) vode iz vodovoda na nivou cijene jedne boce vode od 2 litra u prodavnici.

2.4. Izmjena zakonske regulative i jačanje javne podrške

Promjena zakonske regulative i ubrzavanje procedura za izdavanje dozvola i odobrenja kada su u pitanju intervencije na vodovodnom sistemu su neophodne.

Normalno je da vodovod mora tražiti i dobiti odobrenje za kopanje ulica prilikom planskih intervencija, ali nije normalno da se sedmicama ili mjesecima čeka izdavanje nekog odobrenja npr. samo za izgradnju običnog okna izvan saobraćajnice na mjestu gdje nikome ne smeta. Ovo je posebno bitno za slijedeću stavku jer će svako takvo čekanje produžiti i poskupiti ukupan proces smanjenja gubitaka. Sva nova legislativa, mora biti usvojena i odobrena od strane organa uprave, kako lokalnih tako i onih na višim nivoima.

Poboljšanje zakonske regulative za ubrzanje procedura dobijanja dozvola VIK-u, posebno u kontekstu smanjenja gubitaka vode, može se postići kroz nekoliko ključnih koraka:

  • Simplifikacija procedura: Uvesti jasne i jednostavne korake za dobijanje dozvola, kako bi se smanjila administrativna opterećenja. Digitalizacija procesa može značajno ubrzati obradu zahtjeva.
  • Jedinstvena tačka kontakta: Osnovati jedinstvenu instituciju ili tim koji bi služio kao kontakt tačka za vodovodno preduzeće u općinama Kantona Sarajevo, što bi olakšalo komunikaciju i smanjilo broj potrebnih dozvola i saglasnosti.
  • Brži rokovi za odobravanje: Uvesti zakonske okvire koji će definisati maksimalne rokove za obradu i odobravanje zahtjeva, čime bi se osiguralo da se procesi ne otegnu.
  • Podsticaji za investicije: Uvođenje subvencija ili poreskih olakšica za projekte koji se fokusiraju na smanjenje gubitaka vode može motivisati VIK Sarajevo, ali isto tako i druga vodovodna preduzeća da brzo reaguju na svoje potrebe.
  • Jačanje saradnje sa lokalnim vlastima: Promovisanje saradnje između VIK-a i lokalnih vlasti može olakšati identifikaciju problema i brže rješavanje administrativnih prepreka.
  • Javna svijest i participacija: Uključivanje zajednice u planiranje i sprovođenje projekata može pomoći u identifikaciji ključnih problema i jačanju javne podrške za projekte smanjenja gubitaka vode.
  • Praćenje i evaluacija: Uvođenje mehanizama za praćenje i evaluaciju efekata sprovedenih mjera, što će omogućiti prilagođavanje regulative na osnovu stvarnih potreba i rezultata.

Implementacija ovih koraka može pomoći VIK-u da efikasnije i brže dobiju potrebne dozvole i time unaprijedi svoje sisteme i smanje gubitke vode.

2.5. Odabir programa za smanjenje NRW

Tek nakon što su 4 četiri prethodne stavke ispunjene  može se pokrenuti ozbiljna akcija smanjenja curenja na ELL nivo. Akcije koje su pokrenute zahvaljujući EBRD kreditu predstavljaju samo očajnički korak u dostizanju kratkoročnog cilja osiguranja kontinuiranog vodosnabdijevanja (24/7) za sve potrošače u sistemu. Naravno sve te akcije su kapitalne investicije i one izlaze iz okvira programa Rukovanja i održavana (R&O), tako da njih ne može finansirati, niti izvoditi VIK.

Potrebni budžet za dostizanje ELL se izračunava po grupama troškova kako slijedi:

  • Jačanje institucionalnih kapaciteta VIK-a
  • Unaprjeđenje mjerenja, monitoringa i upravljanja
  • Smanjenje komercijalnih gubitaka
  • Smanjenje fizičkih gubitaka (uključujući obnovu mreže)

Zadnjih 10 godina u svijetu se pokazalo da je najefikasniji način smanjenja gubitaka ugovor zasnovan na učinku tzv. PBC (Performance Based Contract) za smanjenje neoprihodovane vode (NRW). To je inovativan pristup za minimiziranje gubitaka vode u vodovodnim sistemima. PBC uključuje partnerstvo između izvođača i komunalnog poduzeća u kojem komunalno poduzeće povjerava izvođaču tehničke, komercijalne i građevinske aktivnosti povezane sa smanjenjem NRW. Zauzvrat izvođač se isplaćuje na temelju ostvarenih konkretnih rezultata. Rezultate na kraju svake godine potvrđuje međunarodni nezavisni verifikacioni agent. Istraživanja su pokazala da su NRW-PBC za oko 70 % učinkovitiji u smanjenju NRW u usporedbi s programima koje vode komunalna poduzeća ili lokalne privatne kompanije koje su dobile direktan ugovor za izvođenje radova. Logično je da je PBC efikasniji obzirom da je izvođač plaćen na osnovu ostvarenih rezultata, čime je otklonjena svaka korupcija (ili skoro svaka obzirom da su principi korupcije sve inovativniji iz dana u dan), jer naravno da je izvođaču najvažnije da postigne što bolje rezultate i da bude bolje i brže isplaćen. Bitno je spomenuti da ovdje rizik u velikoj mjeri pada na izvođača i da zbog toga ne postoji kompanija u BiH niti u regionu koja može na sebe preuzeti takav rizik, niti bi se uopšte mogle prijaviti na tender, te bi one samo mogle biti podizvođači neke velike svjetske korporacije, koja bi nadzirala i upravljala čitavim procesom. Sredstva za ovakav jedan projekat se dobivaju kroz kredit (PBC su projekti Svjetske banke a gotovo isti metod primjenjuje i USAID s tim što se njihovi projekti nazivaju FARA (Fixed Amount Reimbursement Agreement). Uprošteno objašnjeno, kredit se vraća novcem koji je ušteđen smanjenjem gubitaka u sistemu.

Ključne karakteristike NRWPBC ugovora su:

  • Ugovor definiše jasne ciljeve u vezi sa smanjenjem gubitaka vode, kako je već objašnjeno u prethodnim poglavljima.
  • U zavisnosti od postignutih rezultata, kompanija može dobiti finansijsku nagradu ili biti kažnjena. Ovo podstiče kompanije da se fokusiraju na postizanje dogovorenih ciljeva.
  • Ugovor uključuje obavezu redovnog izvještavanja o postignutim rezultatima, što omogućava transparentnost i odgovornost.
  • Ovaj model često podstiče saradnju između vodovodnog preduzeća i konsultantske firme, kako bi se razvili i implementirali efikasni sistemi za smanjenje gubitaka vode.
  • Ugovor može uključivati korištenje novih tehnologija i inovacija koje pomažu u identifikaciji i smanjenju gubitaka vode.

Ovaj pristup može pomoći u povećanju efikasnosti vodosnabdijevanja i održivosti resursa, što je ključno u borbi protiv gubitaka vode u urbanim sredinama.

NRW PBC  je optimistična varijanta za rješenje problema NRW, ali ako Sarajevo ne bude moglo biti kandidat za PBC ostaje samo opcija direktnog ugovora, što će tek biti bolan i mukotrpan proces, obično loše organizovan, ali ipak jedini način da se kad tad sistem dovede u red.

Da li je Sarajevo prihvatljiv kandidat za jedan PBC teško je reći. U ovom momentu sigurno nije, i bez ispunjenja prve 4 stavke neće nikada ni biti. Svemu prethodi izrada studije izvodljivosti i biznis planova koji se obično finansiraju Grant sredstvima.

NRW strategija se pravi za PBC varijantu a ukoliko onda ne bude izvodljiva, dopuniti će se aneksima koji će sadržati analize i prioritizaciju aktivnosti za smanjenje NRW kako je opisano u nastavku.

Prioritizacija aktivnosti za smanjenje NRW

U slučaju da izabrani program za smanjenje NRW bude PBC nesumnjivo je da će konsultantska izabrana firma voditi računa i izabrati najbolje metodologije za prioritizaciju cjevovoda i ostalih elemenata vodovodnog sistema koje je potrebno zamijeniti ili rekonstruisati u cilju postizanja ciljeva.

Ipak ukoliko se rad na smanjenju NRW bude zasnivao na direktnom ugovoru, mora se naglasiti slijedeće:

Zamjena svih priključnih cjevovoda u definisanom području akcije

Bilo koja zamjena primarnog ili sekundarnog cjevovoda završava se zamjenom svih kućnih priključaka koji se snabdijevaju vodom sa tog cjevovoda. Izuzetak su samo priključci koji nisu stariji od 10 godina). Razlog leži u činjenici da se po statistici Međunarodne asocijacije za vode (IWA) između 75 i 95% svih curenja u vodovodima javlja upravo na priključnim cjevovodima iz nekoliko razloga:

  • Priključni cjevovodi su često izrađeni od materijala koji s vremenom gube fizička svojstva, što povećava rizik od curenja.
  • Priključni cjevovodi su izloženi mehaničkom naprezanju zbog promjene temperature, pritiska i zemljišnih pomjeranja, što može dovesti do pucanja ili oštećenja.
  • Ako priključni cjevovodi nisu pravilno ugrađeni ili su loše povezani, to može stvoriti slabosti na spojevima koje su sklone curenju.
  • Na mjestima gdje se priključni cjevovodi povezuju sa sistemom, loša konstrukcija može dovesti do curenja na spojevima
  • Korozivna svojstva tla, kao što su prisustvo hemikalija ili visoka kiselost, mogu negativno uticati na cjevovode, posebno na njihovim spojevima.
  • Priključni cjevovodi su najviše izloženi varijacijama protoka i pritiska koje su najčešći uzročnik pojave curenja,

Zbog gore navedenih faktora, može se zaključiti da su priključni cjevovodi najranjivije tačke u vodovodnom sistemu i ukoliko se ne izvrši njihova zamjena prilikom zamjene glavnog cjevovoda, uslijed porasta pritiska, doći će do porasta intenziteta pojave curenja, kao i do povećanja već postojećih curenja, pa će nekada mala curenja postati velika i značajna, a što će kao posljedicu imati da će se izgubiti svaki benefit od promjene glavne cijevi, a često se pokazalo da situacija može postati i gora nego je bila prije početka bilo kakvih radova na rekonstrukciji. Zbog svega navedenog, priključni cjevovodi zahtijevaju redovno održavanje, monitoring i posebnu pažnju.

Višekriterijumsko odlučivanje za definisanje cjevovoda / dijelova mreže za zamjenu i rekonstrukciju

Višekriterijumsko odlučivanje (VKO) spada u operativno istraživanje čija je svrha usporediti, rangirati i odabrati nekoliko alternativa za višestruke i sukobljene kriterije, i danas je standardni alat kada se radi o određivanju prioriteta u svrhu postizanja najboljih rezultata na smanjenju NRW.

Višekriterijumsko odlučivanje može se koristiti u definisanju cjevovoda koje treba promijeniti u vodovodnom sistemu kroz sistematski pristup koji uzima u obzir više faktora kako slijedi:

  • Identifikacija kriterijuma i indikatora: U prvom koraku se definišu kriterijumi/indikatori koji će se koristiti za ocjenjivanje cjevovoda i oni mogu uključivati podatke kao što su:
    • Starost cjevovoda
    • Učestalost curenja
    • Trenutni gubici vode na cjevovodu,
    • Očekivano smanjenje gubitaka,
    • Kvalitet materijala
    • Uticaj na uslugu potrošačima (npr. prekidi u snabdijevanju)
    • Troškovi zamjene/rekonstrukcije
  • Prikupljanje podataka: Prikupljaju se relevantni podaci o svim cjevovodima u sistemu. Ovo može uključivati podatke o starosti, istoriji curenja, laboratorijskim analizama, te podatke o mehaničkim naprezanjima i pritiscima.
  • Ocjena svakog cjevovoda: Svaki cjevovod se ocjenjuje prema definisanim kriterijumima. Na primjer, cjevovodi sa višim brojem curenja i starijim materijalima dobijaju veće ocjene za potrebu zamjene.
  • Težinski faktori (ponderi): Svakom kriterijumu se dodjeljuju težinski faktori prema njihovoj važnosti. Na primjer, ako je učestalost curenja važnija od starosti cjevovoda, njoj se može dati veća težina. Zbog lakše obrade podataka zbir svih pondera treba biti 100.
  • Suma ocjena: Ukupna ocjena za svaki cjevovod se izračunava kao ponderisana suma ocjena prema težinskim faktorima. Ova suma daje sveobuhvatnu sliku o prioritetima zamane.
  • Izrada rang liste: Cjevovodi se rangiraju prema ukupnim ocjenama, što omogućava identifikaciju onih koji su najprioritetniji za zamjenu.
  • Donošenje odluke: Na osnovu rang liste, donosi se odluka o tome koji cjevovodi treba da budu zamenjeni u prvoj fazi. Ovaj pristup omogućava racionalizaciju resursa i fokusiranje na najkritičnije delove sistema.
  • Monitoring i evaluacija: Nakon implementacije, važno je pratiti rezultate i evaluirati efikasnost zamjene kako bi se osigurala kontinuirana poboljšanja u sistemu.

Korištenjem neke od slijedećih metodologija, VIK može donijeti ispravne odluke koje minimiziraju gubitke i poboljšavaju efikasnost vodovodnog sistema:

  • AHP (Analitički hijerarhijski proces) –. Zasnovana je na hijerarhijskoj strukturi problema i uključuje komparaciju parova elemenata po važnosti. Koristi se za rangiranje i izbor opcija u odnosu na više kriterijuma.
  • TOPSIS (Technique for Order Preference by Similarity to Ideal Solution) – Cilj ove metodologije je identifikacija opcije koja je najbliža pozitivnom idealnom rješenju (najbolje moguće rješenje) i najudaljenija od negativnog idealnog rješenja (najgore moguće rješenje).
  • PROMETHEE (Preference Ranking Organization Method for Enrichment Evaluations) – Metoda koja koristi relacije preferencija između opcija i omogućava rangiranje na osnovu više kriterijuma. Fleksibilna je i pogodna za različite tipove problema.
  • ELECTRE (Elimination and Choice Expressing Reality) – Metoda zasnovana na teoriji dominacije, koja pomaže u eliminisanju opcija koje su inferiorne u odnosu na druge. Pogodna je za probleme gdje je važno eliminisati nepovoljne opcije.
  • VIKOR (Više Kriterijumsko Optimiziranje i Kompromisno Rešenje) – Ova metoda je namijenjena situacijama kada su kriterijumi u sukobu, te nudi kompromisno rešenje između različitih kriterijuma. Posebno je pogodna za odlučivanje u uslovima neizvjesnosti.
  • MAUT (Multi-Attribute Utility Theory) – Zasnovana na teoriji korisnosti, ova metoda se koristi za kvantifikaciju korisnosti svake opcije na osnovu više kriterijuma i pomaže u donošenju odluka u složenim situacijama.
  • SAW (Simple Additive Weighting) – Jedna od jednostavnijih metodologija, gdje se svakoj opciji dodjeljuju težine za svaki kriterijum, a zatim se računa zbir ponderisanih ocjena za sve kriterijume.

Slijedeće slike 3 i 4 prikazuju primjenu VIKOR metodologije korištenjem softwareskog alata „WS Ranking“ (Autor: Đevad Koldžo) kojim je izvršena prioritizacija hitnih mjera za smanjenje gubitaka u cilju uspostavljanja vodosnabdijevanja u ratom zahvaćenom području u vodovodnom sistemu Kramatorsk u Sjevernom Donjecku (Ukrajina).

Slika 3: „WS RANKING“ – VIKOR metodologija – odabrani indikatori i dodijeljeni ponderi u vodovodnom sistemu Kramatorsk (Ukrajina)

Slika 4: „WS RANKING“ – Rang lista odabranih NRW projekata u vodovodnom sistemu Kramatorsk (Ukrajina)

Koja bi se od navedenih metodologija trebala koristiti u Sarajevu, mora biti predmet analiza zasnovanih na potrebama, dostupnim podacima i izvodljivosti.

2.6. Jačanje resursa u ViK-u

Uporedo sa provedbom smanjenja NRW, se mora izraditi plan R&O i obučiti kadar VIK-a koji će nakon dostizanja cilja nastaviti održavati sistem i gubitke na postignutom nivou. To mora biti kvalitetan kadar, naravno dobro plaćen, (kako ako ne iz prihoda koje će ostvariti VIK), i imati čvrste ugovore koji će ih vezati za VIK određeni period. Taj kadar će obučiti svoje nasljednike, kako bi sistem ostao održiv.  Ako se to ne uradi, gubici će se vrlo brzo povećati i vratiti ćemo se u situaciju u kojoj smo već bili.

VIK će morati uspostaviti ili prilagoditi svoje standardne operativne procedure. Ove sadašnje ili nisu dobre ili ih se oni ne pridržavaju jer kako je bilo moguće da mi u mojoj ulici nismo dobili račun za vodu 3 mjeseca (od maja do avgusta 2024)??! Potrošač nije dužan plaćati uslugu za koju mu nije ispostavljena faktura, a to je šteta upravo za VIK.

Da bi se ojačali ljudski resursi VIK Sarajevo za potrebe i u okviru projekta smanjenja NRW, potrebno je fokusirati se na nekoliko ključnih oblasti:

Obuka i razvoj vještina

  • Tehnička obuka: Organizovati specifične programe obuke za inženjere, tehničare i radnike na terenu o najnovijim metodama i tehnologijama za detekciju curenja, popravku mreže i upravljanje sistemima (npr. SCADA sistemi, GIS).
  • Međusektorska obuka: Omogućiti zaposlenima iz različitih sektora (npr. finansije, IT…) da steknu osnovna znanja o smanjenju gubitaka vode, kako bi bolje sarađivali na projektu.
  • Razvoj tzv. „Soft“ vještina: Pored tehničkih vještina, važno je razvijati vještine timskog rada, komunikacije, pregovaranja i donošenja odluka.

Zadržavanje i motivacija zaposlenih

  • Sistemi nagrađivanja: Uspostaviti sistem nagrađivanja i bonusa za zaposlenike koji postižu dobre rezultate u smanjenju gubitaka vode, kao i za inovativna rešenja i efikasnost u radu.
  • Planovi za razvoj karijere: Kreirati jasne planove za profesionalni razvoj kako bi zaposleni vidjeli mogućnosti za napredovanje unutar preduzeća. To može uključivati napredne pozicije u menadžmentu ili tehničke specijalizacije.
  • Fleksibilni radni uslovi: Uvođenje fleksibilnih radnih uslova može doprinijeti boljoj ravnoteži između privatnog i poslovnog života, što doprinosi zadržavanju zaposlenih.

Povećanje angažovanosti zaposlenih

  • Uključivanje u donošenje odluka: Omogućiti zaposlenima da aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka i predlažu inovativna rešenja za smanjenje gubitaka. To povećava osjećaj odgovornosti i motivisanost.
  • Podrška i mentorstvo: Uvesti mentorske programe u kojima iskusni radnici i menadžeri pomažu mlađim zaposlenima da razviju vještine i steknu praktično iskustvo.

Organizacija i liderstvo

  • Unapređenje upravljačkih vještina: Omogućiti rukovodiocima i menedžerima obuku u oblasti upravljanja ljudskim resursima, liderstva i motivacije timova, kako bi bili u stanju bolje da vode timove prema ciljevima projekta.
  • Jasna hijerarhija i komunikacija: Ojačati komunikacione kanale unutar organizacije i osigurati jasnu hijerarhiju kako bi se izbegle konfuzije u radu i poboljšala efikasnost.

Regrutacija novih talenata

  • Privlačenje stručnjaka: Angažovati nove stručnjake, inženjere i tehničare sa iskustvom u vodovodnim sistemima ili smanjenju gubitaka vode, kao i one sa znanjem o digitalizaciji i upravljanju podacima.
  • Učešće mladih talenata: Razviti programe praksi i saradnje sa univerzitetima kako bi se privukli mladi stručnjaci i inovativne ideje.

Zdravlje i sigurnost

  • Sigurnost na radu: Poboljšati mjere sigurnosti na radu kroz stalnu obuku zaposlenih o pravilima zaštite na radu, posebno za radnike koji rade na terenu.
  • Podrška za mentalno zdravlje: Pružanje psihološke podrške i programa za upravljanje stresom kako bi zaposleni bili zdraviji i motivisaniji.

Praćenje učinka

  • Evaluacija učinka: Uvesti redovno praćenje učinka zaposlenih kako bi se identifikovale oblasti za unapređenje i omogućilo kontinuirano usavršavanje.
  • Feedback sistem: Kreirati sistem povratnih informacija gdje zaposleni mogu otvoreno davati prijedloge i komentare o uslovima rada i izazovima sa kojima se suočavaju.

Navedene mjere bi omogućile razvoj snažnog tima koji je dobro obučen, motivisan i sposoban da doprinese smanjenju gubitaka vode, što će dugoročno unaprijediti uspjeh projekta.

 3. UMJESTO ZAKLJUČKA

Jasno je da razvoj strategije kao osnove svakog projekta smanjenja NRW nema alternativu, zato umjesto klasičnog zaključka, u nastavku su dati odgovori na najčešća pitanja vezana za provedbu smanjenja NRW u Sarajevu:

  • Pitanje – Može li se problem riješiti u relativno kratkom vremenu?

Odgovor:

Ne može. Po procjeni autora program smanjenja NRW na ELL nivo će u  Sarajevu trajati između 4 i 6 godina kada je u pitanju PBC ili 8 do 12 godina kada je u pitanju direktni ugovor. Pored toga jasno je da se sva detektovana curenja ne mogu istovremeno popraviti. Kod popravke curenja kada su sistemi u dobrom stanju curenje se može i mora popraviti odmah. U sistemima koji su u (katastrofalnoj) situaciji kao sada Sarajevo, mora se napraviti analiza i plan popravke, ne samo zbog toga što se sva curenja ne mogu popraviti istovremeno jer zato ne postoje resursi, već i zbog toga što svakom popravkom dolazi do porasta pritiska u sistemu koji može proizvesti nova curenja kako je opisano u poglavlju 2.5 ovog rada.

Kalibrisan hidraulički model može bit izuzetno koristan alat u ovome procesu.

  • Pitanje – Hoće li dolaziti do prekida u vodosnabdijevanju? 

Odgovor:

Hoće, uglavnom u trajanju od 2 do 8 sati. U slučaju PBC-a izvođač će sigurno voditi računa da za vrijeme prekida ne dođe do potpunog pražnjenja rezervoara, jer će im to stvoriti dodatne probleme, kojih su oni siguran sam i te kako svjesni. Za ove druge, u slučaju direktnih ugovora, nisam siguran da im je ovo baš najjasnije i to se pokazalo nekoliko puta u posljednje vrijeme kada je grad ostajao bez vode po čitav dan a rezervoari prazni,

  • Pitanje – Hoće li doći do prekida saobraćaja u gradu?

Odgovor:

Hoće i to u velikoj mjeri i to je vjerovatno najgora posljedica ovih aktivnosti,

  • Pitanje – Trebaju li Sarajevu nova izvorišta vode?

Odgovor:

U ovom momentu ne trebaju. Najjeftiniji „novi izvor“ vode je smanjenje gubitaka vode. Prema procjenama 1m3 vode koji se „dobije“ smanjenjem gubitaka je oko hiljadu puta jeftiniji od m3 vode iz novih izvorišta. Voda koja se uštedi kroz smanjenje gubitaka je najbolja, najkvalitetnija i najjeftinija voda. Može se napraviti paralela da bi uvođenje novih količina vode u ovakav sistem bilo isto kao da da se u šupalj džep iz kojeg je prethodno ispalo 100KM problem umjesto da se zakrpi džep pokušava riješiti tako da se u njega stavi novih 200 umjesto prethodno izgubljenih 100KM?!?! Dok god se većina zahvaćene vode gubi a tek manji dio isporući potrošačima Sarajevska izvorišta su dovoljna za uredno snabdijevanje svih sadašnjih i potrošača u bližoj budućnosti, naravno ako se neplanskom gradnjom i sličnim destruktivnim aktivnostima ne ugroze, posebno kada je pitanju izvorište Bačevo.

 

LITERATURA

  • NRW Reduction strategy for Baku (Azerbaijan) – Transitioning to Efficient Water Sector Institutions and programs for Addressing Water Security Challenges (Finalni izvještaj), World Bank 2024
  • NRW Reduction strategy for Dushanbe Vodokanal (Tajikistan) (Finalni izvještaj – Asian Development Bank 2021
  • Špago S. at al.: Effective Water Utilities Management Techniques, Građevinski fakultet Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, 2017.
  • Opracović S.: Compromise in cooperative game and the VIKOR method, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2009.
  • Opracović S.: Višekriterijumska optimizacija sistema u građevinarstvu, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 1998.
  • Diagnosis of Urban Water Services in North Donetsk Oblast , Municipality Water Supply in Sloviansk city, (Finalni izvještaj), ICRC, 2024
  • Hamilton S, McKenzie R., Water Management and Water Loss, IWA Publishing, 2014
  • Pearson D., Standard Definitions for Water Losses, IWA Publishing, 2019
  • Hamilton S. at al.: IWA Standard Water Balance and the Basic Management Strategies, IWA Publishing, 2017