Nepotrebno visok pritisak u sistemu je veoma čest uzrok havarija u vodovodnom sistemu. Osim što prouzrokuje kvarove, visok pritisak povećava curenja.

Upravljanje pritiskom  može se definirati kao praksa  upravljanja  pritiskom na optimalnoj vrijednosti  tako da se osigura dovoljno  i efikasno vodo-snabdjvanje svih legalnih korisnika.

Ono što je bitno odmah naglasiti je to da se regulacija pritiska treba izvršiti kao „posljednji čin“ smanjenja stvarnih gubitaka u mreži.  Pogrešno je u vodovodima koji imaju vrijednost ILI (Infrastrukturnog indexa gubitaka) veći od 16 ( u razvijenim zemljama veće od 8) krenuti sa akcijom regulacije pritiska (izuzev ako su vrijednosti pritiska ekstremno visoke, npr. preko 8 bara) jer bi to dovelo do prikrivanja zvukova curenja i otežalo ili onemogućilo akciju zvučne detekcije gubitaka. Smanjenjem pritiska u sistemima koji imaju visoku razinu stvarnih gubitaka bi veliki broj vidljivih i podzemnih kvarova postali prikriveni kvarovi (koji se ne mogu pronaći).

Pozitivni učinci upravljanja pritiskom su  smanjenje stvarnih  gubitaka vode, smanjenjem nepotrebnih previsokih vrijednosti pritiska i smanjenje pojave ne-stacionarnih turbulentnih stanja u cjevovodu.

Ova stanja vrlo često su direktni uzroci pojave sve tri vrste stvarnih kvarova (vidljivi , podzemni i prikriveni kvarovi) U slijedećoj tabeli je prikazan odnos vrijednosti curenja u odnosu na vrijednost pritiska.

Upravljanje pritiskom se mora izvoditi planski. U tu svrhu se definišu mjesta na kojima će se instalirati određeni tip redukcionih ventila , te se definiše način njihovog rada.