Definicije i usvojena terminologija

U prošlosti je korištena široka lepeza oblika i definicija za proračun gubitaka u mreži.

Svjetska agencija za vode (IWA) i američka asocijacija vodovoda (AWWA) su zajednički formirale radnu grupu i razvile metodologiju za definiranje gubitaka, baziranu na indikatorima uspješnosti kako bi svi pojedinačni rezultati bili međunarodno  usporedivi.

Ovakav pristup prikaza stanja proizvodnje vode, potrošnje vode i ukupnih se nazivamo vodini bilans (engl „Water Balance“ po terminologiji IWA ili „Water Audit“ po termonologiji Svjetske banke i AWWA)  .

Vodnim bilansom se kontroliše i analizira distribucija vode od izvorišta, preko pumpnih stanica, filterskih postrojenja, svih vrsta i tipova cjevovoda, sve do potrošača.

Određivanje Vodnog bilansa u pravilnim vremenskim intervalima pruža osnovu za procjenu gubitaka vode.

Sve veći broj zemalja i vodovodnih preduzeća širom svijeta je prihvatilo ovu metodologiju jer su prepoznali da je  metoda za određivanje Vodnog bilansa učinkovita, zato što definiše  niz glavnih oblika potrošnje i gubitaka sa kojima se susreću vodovodna preduzeća. Ona također sadrži skup racionalnih indikatora kojima se definišu specifični atributi  za procjenu sistema kao što su prosječni pritisak u sistemu,  ukupna dužina cjevovoda i sl.

Svi podaci se unose za definisani vremenski interval. Komponente bilanca vode prema IWA/AWWA preporukama su prikazane u slijedećoj tabeli.

Tabela : Komponente bilansa vode prema preporukama IWA/AWWA

 Metodologija rada na Vodnom Bilans-u

Postoje generalno dva pristupa za proračun vodnog bilansa:

• “Od vrha ka dnu” i
• “Od dna ka vrhu”

Pristup “Od vrha ka dnu” je brži, jeftiniji i jednostavniji, ali i manje precizan, za razliku od pristupa od “Dna ka vrhu” koji je baziran na rezultatima mjerenja stvarnih gubitaka, koji je skuplji, zahtjevniji ali i mnogo precizniji.