Pristup “od vrha prema dnu” za proračun vodnog bilansa i indikatora uspješnosti, poznat još i kao “Inicijalni bilans” je brži, jeftiniji ali u isto vrijeme i manje pouzdan nego pristup „od dna prema vrhu“

U nastavku je opisana metodologija za upravljenje vodnim bilansom korištenjem pristupa „od vrha prema dnu“

Korak 1- Isporučena količina vode u sistem

Isporučena količina vode u sistem treba biti određena korištenjem podataka sa mjerenja na svim mjeračima protoka na ulaznim cjevovodima. Tačnost mjerača može biti provjerena korištenjem prijenosnih ultrazvučnih mjerača protoka.

Ukoliko mjerači nisu instalirani potrebno je izvršiti kvalitetnu procjenu.  Ukoliko se vrši izvoz vode u neki drugi sistem, to mjesto se mora identificirati i provjeriti tačnost mjerenja kako bi se mogla izračunati isporučena količina vode u sistem

Korak 2 – Fakturisana legalna potrošnja

Svi potrošači koji su registrovani u bazi podataka (domaćinstva, mala privreda, industrija i javne ustanove) trebaju biti identificirani kako bi se mogla odrediti  količina legalno potrošene vode.

Godišnja potrošnja se određuje uz pomoć podataka dobivenih za vrijeme redovnog čitanja vodomjera i analizom izmjerene potrošnje.

Za legalne potrošače kojima se naplata vrši na osnovu paušala (ne posjeduju vodomjer) potrebno je izvršiti procjenu potrošnje. Ne preporučuje se da se ovoj kategoriji potrošača potrošnja definiše na osnovu potrošnje kod potrošača kojima se vrši mjerenje, jer obično imaju  drugačiji odnos prema potrošni vode, već prosječna nemjerena potrošnja u domaćinstvima treba biti određena na osnovu kontrole potrošnje kod određenog broja slučajno odabranih potrošača.

Korak 3 – Nefakturisana legalna potrošnja

Nefakturisana legalna potrošnja se mora odrediti pomoću kvalitetne procjene. Kao prvo svi potrošači koji spadaju u ovu kategoriju moraju biti identificirani, a to mogu biti domaćinstva, javne ustanove, parkovi vatrogasci i sl.

Procjena se mora napraviti za godišnji nivo za svaku kategoriju posebno. Također sve količine vode koje vodovodno preduzeće koristi za svoje potrebe (ispiranje cjevovoda, filtra i sl.) moraju biti identificirane. Ako ne postoje podaci o izmjerenim vrijednostima sve vrijednosti moraju biti procijenjene.

Korak 4 – Legalna potrošnja

Legalna potrošnja se računa kao zbir fakturisane i nefakturisane legalne potrošnje. Ukupni gubici vode predstavljaju razliku između količina isporučene  vode i legalne potrošnje.

Korak 5 – Procjena prividnih gubitaka

Napraviti procjenu prividnih gubitaka je veoma teško i predstavlja visok stepen nesigurnosti i neodređenosti u proračunu, posebno kada je riječ o zemljama u razvoju. Prividni gubici trebaju biti podijeljeni na svoje komponente kako bi se postigla što bolja procjena kako je prikazano u nastavku:

1. Broj ilegalnih priključaka se procjenjuje. Ovo se može uraditi i tako što će se provjeriti podaci o pronađenim ilegalnim priključcima u prethodnom vremenu ili tako što će se ispitati jedna manja zona u sistemu.
2. Gubici nastali prilikom prijenosa podataka, greške u mjerenju, i ostale greške se također moraju procijeniti.
3. Broj neispravnih vodomjera se treba detektovati u toku redovnih čitanja vodomjera. Potrošnja na ovim vodomjerima se treba procijeniti na osnovu broja osoba koje se snabdijevaju preko vodomjera.

Korak 6 – Stvarni gubici

Na kraju stvarni gubici predstavljaju razliku između ukupni i prividnih gubitaka.

Najveći nedostatak pristupa „od vrha prema dnu“ je u tome što je ovakva procedura podložna pojavi grešaka i neodređenosti, a što dovodi do toga da ovaj pristup veoma često ne može biti primjenjiv u zemljama u razvoju jer vodovodna preduzeća nisu u stanju da obezbjede kvalitetne podatke ili naprave prihvatljive procjene.

Mnogi proračuni korištenjem pristupa „od vrha prema dnu“ pokazuju  da je grešku manju od ± 15% kod proračuna stvarnih gubitaka teško postići  čak i kod najbolje održavanih vodovodnih sistema (npr. U zapadnoj Evropi). Obično rezultati koji se dobiju korištenjem ovog pristupa imaju grešku koja je veća od ± 30%.